Žabalica princezica - priča za djecu

PRIČA  ZA DJECU

Žabalica princezica (Nada Landeka)

U dalekom vrtu kraljevske zemlje Žabarije rodila se žabica. Imala je lice poput prave princeze, i na glavi pravu pravcatu krunu, stoga su joj roditelji dali ime Žabalica, a od milja zvali su je princezica.

Žabalica princezica živjela je životom prave princeze. Ujutro rano sestrice i roditelji donosili su joj hranu: različite  vrste kukaca, nekoliko vrtnih puževa golaća, noćne leptire, moljce, a našla se na pladnju i pokoja gusjenica.  Roditelji su joj živjeli u unajmljenom prostoru, kod gazde Luke. Gazda Luka veoma je volio žabe svih vrsta zato im je izgradio velebni dom koji je podsjećao na pravi pravcati dvorac.  Iznad ruba obližnjeg potočića nasložio je gomilu polusuhih grančica na koje je nataložio veliku količinu lišća, tako su kraljevske žabe imale vrlo ugodan i siguran dom u kojem su mogle sa potpunim mirom odgajati svoju malu princezicu.

Ja sam Žabalica princezica, ja sam Žabalica princezica ponavljala je mala žabica gledajući se u ogledalu malenog potočića, čistog od izvorske vode koja je pritjecala sa obližnje planine.

Lik u vodi bio je veoma sladak. Lice kao u prave princeze, a na glavi kruna, tako da se  Žabalica princezica sama u sebe zaljubila.  Prinčevima koji su živjeli u blizini bilo je jako teško pristupiti joj, bila je, naime, vrlo uobražena.

„Klanjam ti se, predivna princezo, i molim te za trenutak pažnje“ rekao joj je napuhanac  Žabolov. On je naime bio poznat kao najbolji lovac u naselju. Svi komarci, insekti, muhe i puževi, bili su ugroženi od njegovog brzoga jezika. Sve ih je u trenu oka uhvatio.  Nekoliko najboljih primjeraka iz svojega lova donio je na pladnju Žabalici princezici sa nadom da će ju oduševiti i osvojiti.

Žabalica princezica bila je vrlo otmjena, uvrijedila se jer joj Žabolov nije donio na poklon palačinke punjene svježim puževima.

„To ti je najbolja delikatesa, to je čisti užitak za okusne pupoljke“ govorila je otmjeno, tako da ju je jadni Žabolov jedva razumio.

U sebi je pomislio da Žabalica princezica sigurno zna za povijesnu anegdotu, u kojoj princeza poljubi žapca i on se pretvori u kraljevića. Bitno je bilo da ga poljubi srcem, da joj se ne zgadi poljubac.

Na žalost, Žabalica princezica bila je previše zaljubljena u sebe, samo je lakomo zagledala se u pladanj s poklonima, na pamet joj nije palo da bi poljubila Žabolova, iako je on ispupčio svoje zelene  i pune usnice.

„Uh, uh, skloni mi se s puta rugobo“ bezobrazno je izgovorila Žabalica princezica.  „Zar da te ja ljubim, ovakva krasotica?“

Žabolov je uvrijeđeno pokupio ostatke sa svojeg pladnja (naime Žabalica princezica je bez susprezanja pojela sve darove, na pladnju su ostale samo mrvice), okrenuo se i bez pozdrava otišao.

„Koja snobovska žabetina“ u sebi je pomislio. „Ovakvo čudo odavno nisam vidio, kako mi je uopće palo na pamet da se njoj udvaram“ prekoravao je sam sebe Žabolov.

Dodatno je bio samouvjeren, jer nije bilo boljeg i priznatijeg lovca u čitavom tom kraju, među žabama udavačama slovio je kao vrlo atraktivan prosac.

„Zar da se ja toj rugobi molim i dodvoravam?“ i dalje je prigovarao sam sebi. „Kud god krenem lijepe žabice okreću se za mnom, jedva čekaju da im se nasmiješim, a ova rugoba nije me dobro niti vidjela, samo je smazala poslastice koje sam joj donio“ zgrožen je bio Žabolov, čvrsto odlučivši da se više nikada neće pojaviti u kraljevskom dvorcu i ponižavati se.  Dodatni razlog je bio što je u njega duže vrijeme bila zaljubljena najljepša žaba u naselju, Žaba Krasotica, koju su svi žapci redom odmjeravali kao najbolju i najpoželjniju suputnicu.

„Najbolje mi je da se odmah javim Žabi Krasotici, i da joj predložim brak“ pomislio je u sebi Žabolov. „Mogao bi koji žabac  biti brži od mene sa prošnjom, pa se može dogoditi nesreća. Mogao bih bez nje ostati, a to nikako ne želim......“ mrmljao je sebi u bradu.

Čim se vratio u Žabograd odluči otići u prošnju Žabi Krasotici. Naravno, nije spominjao da je posjetio Žabalicu princezicu i da se bio potajno nadao da će upravo on biti njezin odabranik, te da će od strasnoga poljupca postati predivan princ, žablji kraljević, odabranik njezinog srca.

Pripremio je opet predivan pladanj pun poklona, komaraca, vrtnih muha, a na vrhu, kao najljepši ukras bio je puž golać koji se čak još pomalo micao, pa  je stvorio dojam kao da je to namjerno učinio kako bi poslastica izgledala još ljepša i primamljivija.

Žaba Krasotica odmah je pristala biti odabranica njegovog srca. Poljubila ga je tako slatko  da su im se žablje usnice jedva razdvojile, koliko je dugo poljubac trajao, a između zubi Žabe Krasotice, od dugotrajnog poljupca,  ostao je čak i jedan komarac kojeg je netom prije  Žabolov uhvatio u obližnjoj močvari.

„Oh kako sam sretna, ponavljala je u sebi Žaba Krasotica, u današnje vrijeme imati muža Žabolova najbolji je kapital. Zamisli, ni ja ni moja djeca nikada nećemo biti gladni, muž Žabolov uvijek će nam donositi najbolje moguće poslastice“ povjerila se najboljoj prijateljici Žabici Milici.

Žabica Milica ispričala je sve Žabi Tračarici, koja je u Žabogradu služila kao lokalni radio.  Žaba Tračarica raspolagala je svim informacijama i uredno ih je prenosila građanima Žabograda. Vijesti kojima je raspolagala obnavljale su se svakih 24 sata, i ako je netko želio saznati najnovije vijesti, morao se svakako obratiti Žabi Tračarici.

Vijest je dakako vrlo brzo stigla i do Žabalice princezice. „Zamisli ti toga bahatoga stvora“, pomislila je u sebi, „ovakav dvorac, ovakvo okruženje, kraljevska obitelj, ovako predivna princeza, a on se odlučio za Žabu Krasoticu“.

„Ona ima samo ljepotu, a ništa u glavi, znaš“ ponavljala je Žabalica princezica svojoj sestri Žabi Čuvarici tajnu, njoj je mogla sve reći a da to nikad nitko ne dozna.

Žabalica princezica bila je veoma povrijeđena, ali nikad to nikom ne bi priznala, a najmanje žapcu Žabolovu.  Stala je na rub jezera u koji je svakodnevno utjecala bistra izvorska voda, i na čijoj površini se ocrtavao njezin predivan lik.

„Pogledaj me, niti ima ljepšeg stasa, niti ljepšeg lica, a na vrhu predivna kruna“  pričala je Žabalica princezica sama sa sobom. „Najradije bih sama sebe poljubila, koliko sam lijepa“ divila se svom odrazu u vodi.

Nagnula se nad izvorskom vodom diveći se svojoj ljepoti, i u jednom trenutku nije više mogla kontrolirati svoje tijelo, previše se nagnula u namjeri da samu sebe poljubi.  Mmmmmmmmmmmmmm, uživala je u poljupcu svojega lika, a onda se odjednom dogodila nesreća, Žabalica Princezica upala je u jezero. Plivala je, dozivala je u pomoć, pokušala je iskočiti iz hladne vode, ali uzalud nitko ju nije čuo. Odjednom iz dubine vode čuje glas; „Samo plutaj, ja ću odmah stići do tebe, moja princezice“ 

Bila je začuđena, nije mogla nikako prepoznati kome bi tako smiren i nježan glas pripadao, sve dok na površini vode nije se ugledala žablja glava a na glavi prava pravcata kruna.

„Hej, pa ti si kraljević“  uzbuđeno je progovorila.  „Kraljević Žabac i Žabalica Princezica moraju se poljubiti, i sretno živjeti do kraja života, tako su me učili roditelji“ ponavljala je.

Kraljević Žabac doista je bio zgodan. Na čitavom tijelu ocrtavali su se bicepsi i tricepsi, već izdaleka bilo je sasvim jasno da je njezin Žabac redovni gost teretane.

„Ovo ni sanjati nisam mogla, on je prezgodan“ mislila je u sebi.“ Pripremila je usnice na prinčevski poljubac, jer po žabljem zakonu, onaj tko poljubi žabu princezu, mora biti njezin odabranik, ne smije se predomisliti.

„Poljubi me, brzo me poljubi“, ponavljala je u sebi, a nije trebala predugo ponavljati jer je i Kraljević Žabac ostao bez riječi pred tolikom ljepotom.

„Ovo je stvarno prava ljepotica“ pomislio je.  Prišao joj je, lagano joj dodirnuo desnu nogu, i na usnice joj utisnuo lagani poljubac, nježan da nježniji ne može biti.

„Želim da budeš odabranica mojega srca“ reče joj, a njoj je srce poskakivalo od sreće. Toliko joj je srce poskakivalo od sreće da ju je o šumarku čuo čak i lovac na žabe Stjepan, koji ju je zamalo uhvatio.  U posljednji tren skočila je u vodu, ravno u zagrljaj Kraljeviću Žapcu. Tako da on nije samo bio odabranik srca po poljupcu, već ju je i spasio.

Čitavo žablje kraljevstvo danima je pričalo o njegovom junaštvu. Kraljevski roditelji Žabalice princezice, njezina rodbina i prijatelji, svi su bili oduševljeni njegovom osobnošću.  Nisu mogli odlučiti je li bio ljepši ili hrabriji, ali najvažnije je bilo da je njihovu mazu, Kraljević Žabac jako volio.  Svi su dali svoj pristanak na njihov brak.

Svadba je trajala danima. Na gozbu su došli komarci, muhe, žohari, crvi, gliste, gusjenice, čak i malene ribice iz obližnjeg jezerca. Neki od njih sa gozbe se nisu vratili kući jer su poslužili kao poslastica na svadbenom ručku.

@Nada Landeka