ZEKO I PRIJATELJI - Pjesme za djecu Nade Landeka, zbirka pjesama "Bakina škrinjica"

 Zeko i prijatelji

 

Jutros je rano

mali zeko

iz kućice

svoje izašao,

krenuo je šumom sam,

nezaštićen.

Odjednom začu

glas strašnog vuka,

zastade preplašen.

 

„Prijatelja nemam,

ni tate ni mame,

da me od zločestog vuka

zaštitnički obrane.

Što li ću sada jadan uraditi,

kako ću se od vuka spasiti?“

Razmišlja zeko na sav glas

tražeći glasno u šumi spas.

 

Jecaj njegov i povik upomoć'

začu crni kos,

ubrzo do zeke doleti,

i pomoć mu,

onako malen ponudi.


„Ma kako ćeš me ti ptico zaštititi?

Nemaš ni šapu, niti si jak?“

pita ga zečić plaho,

od straha  jedva

hvatajuć' zrak.

 

„Istina, ja nemam nikoga“,

nastavi zeko spreman za trk,

„volio bih se s tobom udružiti,

ali, reci mi, kako ćemo se vuka riješiti“?

 

U'tom  naiđe i veliki medo,

već bi odavno u san zimski utonuo,

da nije, onako velik i snažan,

jako, jako ogladnio.

 

„Što je maleni, zašto drhtite

zar se tako jako vuka bojite“?

pita ih medo na sav glas,

nudeći ptici i zeki spas.

 

„Što tražiš zauzvrat“?

upita ga zečić zatečen.

Pri tom dobrodušno,

savije svoj kovrčavi repić,

medinim riječima osnažen.

 

„Vidiš li na stablu

košnicu meda?

 

Gore visoko, na grani,

ravno u tebe gleda.

 

Želim med slasni,

želim se počastiti,

da mogu zimski san

u miru odspavati.“


Opet zečića

uhvati očaj,

iz grudi mu

izleti pretužni vapaj.

 

„Ajme, pa kako ću ti ja

med dohvatiti

kad se na stablo

ne mogu popeti“?

 

Al' kos  ga u taj čas

jednom nogom trkne.

„Ja ću dohvatiti,

ne brini“, poviče na glas.

 

„Letjeti mogu visoko,

doseći nebeske visine

dokle god seže oko,

tako ću i košnicu dohvatiti

i kljunom ju snažnim otrgnuti.

 

Košnica će na pod pasti,

medo će uživati

u medu punom slasti.

Prijateljstvom će nam on uzvratiti,

i zločestog vuka od nas potjerati.

 

Ništa ne brini mali zečiću

rješenje  pronaći ću.  

Dohvatiti ću košnicu punu meda

da ga medo više željan ne gleda.“

 

I odleti kos visoko,

do najviše grane,

otkine košnicu

punu medine

omiljene hrane.

 

Medo, opasan i jak,

u trenu postane

pitom i mio,

kada je vidio

koliko je meda

iz košnice dobio.

 

Prijateljstvo i danas traje

medo i zeko

razmjenjuju zagrljaje,

dok  kos u gnijezdu

veselo cvrkuće


iščekujući male ptiće

@Nada Landeka

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

ZEMLJA MORA PRESTATI PLAKATI - Priča za djecu

Slika
PRIČE ZA DJECU ZEMLJA MORA PRESTATI PLAKAT (Nada Landeka) Mila je noćas usnila vrlo čudan san. Ležala je u krevetu, vrteći se pred buđenje kada su na nju počele padati neke krupne kapi. U prvi tren Mila je pomislila da je to kiša, a onda nikako se nije mogla načuditi, kako bi kiša uspjela ući u njezinu sobu, i padati po njoj, i to još dok je u svojem krevetu. To gotovo da i nije moguće, razmišljala je Mila. Pomaknula je prekrivač sa brade, znatiželjno gledajući što se događa.   Nije bilo zabune, na Milu su padale krupne kapi, ali kiše nije bilo nigdje. Oblaci su bili bijeli, lagano su plovili po vedrom plavom nebu, tek tu i tamo kroz koji oblak prošla bi sjajno žuta zraka sunca. „Odakle onda ove kapi?“ čudila se Mila. Skočila je brzo, odlučivši da više neće spavati, na brzinu je oprala zube, umile svoje rumene obraze, obukla se, a onda još brže sjela za kompjutor. U google je ukucala pitanje: „Odakle padaju kapi na moj krevet i po meni?“ „To Zemlja plače!“ izbacila je na ek...
Pročitajte više

BUBA MARO LETI, LETI - Pjesme za djecu Nade Landeka, zbirka pjesama "Bakina škrinjica"

Slika
BUBA MARO LETI, LETI Bubo maro leti, leti, na dlan ruke dječje   sleti. S djecom uči voće, slova, svakog dana nešto nova.   Buba Mara, Buba Mara, puna lijepih crnih šara, s djecom voli stalno biti brojke, slova naučiti.   Ti si draga svakom biću jedva čekam novu priču. Svakog dana pjesma nova, sve do slatkih snova, sve do slatkih snova.   Buba Mara, Buba Mara, puna lijepih crnih šara, s tobom želim stalno biti brojke slova naučiti!
Pročitajte više

Žabalica princezica - priča za djecu

Slika
PRIČA  ZA DJECU Žabalica princezica (Nada Landeka) U dalekom vrtu kraljevske zemlje Žabarije rodila se žabica. Imala je lice poput prave princeze, i na glavi pravu pravcatu krunu, stoga su joj roditelji dali ime Žabalica, a od milja zvali su je princezica. Žabalica princezica živjela je životom prave princeze. Ujutro rano sestrice i roditelji donosili su joj hranu: različite   vrste kukaca, nekoliko vrtnih puževa golaća, noćne leptire, moljce, a našla se na pladnju i pokoja gusjenica.   Roditelji su joj živjeli u unajmljenom prostoru, kod gazde Luke. Gazda Luka veoma je volio žabe svih vrsta zato im je izgradio velebni dom koji je podsjećao na pravi pravcati dvorac.   Iznad ruba obližnjeg potočića nasložio je gomilu polusuhih grančica na koje je nataložio veliku količinu lišća, tako su kraljevske žabe imale vrlo ugodan i siguran dom u kojem su mogle sa potpunim mirom odgajati svoju malu princezicu. Ja sam Žabalica princezica, ja sam Žabalica princezica ponavlja...
Pročitajte više