NEUMORNA OLOVKA - Pjesme za djecu Nade Landeka, zbirka pjesama "Bakina škrinjica"
Neumorna olovka
Olovka
je bila
sasvim
nova,
na
vrhu malo tupa,
ali
nije bila
ni
malo glupa.
Odmah
je znala
pisati
sva slova.
Olovka
je veselo
po
listu papira
neprekidno
šarala.
Na
plavom nebu
bijelili
se oblaci,
žutilo
se sunce,
plavilo
more,
zelenile
se gore,
planine,
šume i jezero,
našao
se tu čak i potok,
i
jedan pravi pravcati poskok.
Neumorna
je olovka bila,
stalno
je crtala,
stalno
je pisala,
svakoga
dana se šiljila,
sve
dok se nije,
od
silnog rada prešiljila
i
postala sve manja i manja.
Svakoga
dana
hvatala
je olovku sve veća tuga
Nikome
nije htjela
o
tome ništa reći,
u
sebi je znala da će šiljenjem nestati;
a
nju će, zamijeniti neka druga.
Nije
željela o tuzi pisati
ni
jedne jedine riječi.
Jednostavno
je osjetila
da
se od silnog pisanja,
crtanja
i bojanja,
potpuno
istrošila.
Primjedbe
Objavi komentar